Solin je vesela šestogodišnjakinja kojoj osmijeh nikad ne silazi sa lica. Kosa joj je skupljena u kovrčavi rep koji poskakuje dok Solin cupka s noge na nogu uputivši se na nastavu koju pohađa u okviru neformalnih obrazovnih radionica organizovanih u izbjegličkom kampu Ušivak u središnjoj Bosni i Hercegovini. Trenutno uči slova i dok s radošću čita i izgovara svoje ime slovo po slovo, usne joj se razvuku u veliki osmijeh, a oči zablistaju od ushićenja.

Veoma je pričljiva, i dok komunicira i igra se sa drugom djecom koja pohađaju ove radionice, Solin počinje da upija engleske riječi. Budući da dolaze iz različitih zemalja i kultura, djeci u kampu engleski služi kao zajednički jezik za komunikaciju.

Lida Hanić, asistentica za dječiju zaštitu pri organizaciji World Vision BiH, većinu svog radnog vremena provodi u interakciji s djecom u kampu. Pristupajući djeci s iskrenim zanimanjem i velikim osmijehom, Lida brzo zadobija njihovu punu pažnju. Primijetivši da Solin lako uči druge jezike, Lida njezin talenat podiže na viši nivo. Pokušava s igrom riječi na lokalnom jeziku. Solin se smije naglas dok izgovara lokalne brzalice poput „Popokatepetl“ i „škafiškafnjak“,.

„Naravno, pretpostavila sam da neće moći da ih izgovori jer ih ni većina odraslih ne može izgovoriti“, kaže Lida. I bila je u pravu. Solin u početku nije mogla izgovoriti ove riječi. Ali onda je upotrijebila tehniku čitanja sa usana.

„Čim je to uradila, počela je veoma precizno izgovarati ove riječi“, nastavlja Lida. Solin je kasnije objasnila Lidi da oponaša tuđe pokrete usana dok ne shvati kako se nešto izgovara. Nakon radionice, Lida razgovara sa malom Solin i pita je šta joj se sviđa. „Rekla mi je da uživa u radionicama i da voli svoje nastavnike“, kaže Lida. Ali ima tu još toga, ispostavilo se i da mala Solin obožava slatkiše.

„Najvažnije je da tokom radionice mogu jesti slatkiše“, kaže Solin i obje se glasno nasmiju ovoj izjavi. Solin svakodnevno na radionice neformalnog obrazovanja dovodi majka.

„Važno mi je da u kampu postoji prostor gdje Solin može učiti kako ne bi zaostajala za svojim vršnjacima koji žive u boljim okolnostima“, kaže Solinina majka.

Radionice neformalnog obrazovanja realizuju se u okviru nastojanja organizacije World Vision da obezbijedi pristup obrazovanju djeci koja ne pohađaju redovnu nastavu u domaćim školama, poput djece koja borave u izbjegličkim kampovima. Projekat podržavaju UNICEF i šire partnerstvo organizacije World Vision, odnosno World Vision Germany.

Solin vrijedno uči bosansku abecedu. Motivisana je za učenje jednako kao i svaka druga šestogodišnjakinja – čini se da pozitivno ohrabrenje i mala nagrada za dobre uspjehe uvelike pomažu u tome.

„Kad nešto dobro uradim, mama mi kaže koliko sam dobra, a onda mi da slatkiše“, kaže ova djevojčica.

Pored motivacije, i Solinini snovi slični su snovima svih đaka prvaka širom svijeta. Želi da odraste i bavi se poslom koji će joj biti zanimljiv, pružati mogućnost za interakciju s ljudima i donijeti malu nagradu. Želi da vozi autobus i razvozi ljude gdje treba te da sve vrijeme trubi i maše prolaznicima. A saznali smo i šta bi joj bila najbolja nagrada:

„Kad budu ulazili u autobus, svi će mi davati čokoladu, a ulaziće puno ljudi“, kaže Solin.