By Tanja Zach

“Sveto, Sveto – dođi, pokazaću ti svoje životinje!” Trogodišnja Nađa uzima Svetu za ruku i povlači ga kroz vrt ka kavezu u kojem skakuću mali zečevi. Tik do kaveza sa zečevima, nalazi se kokošinjac. Idilični zaseok u selu Roćević, u gradu Zvorniku na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, vrlo blizu granice BiH i Srbije.  Nađa ovdje živi sa roditeljima Draganom i Radislavom, bakama, djedovima i pradjedom Ratkom. Četiri generacije Lazarevića pod jednim krovom.

Sveto Đurđević, projektni službenik nevladine organizacije World Vision BiH, dobro poznaje porodicu. Kod Svete se odmah primijeti da ima posebnu vezu s ljudima. Sa puno strpljenja i empatije komunicira s porodicama. Poznaje svaku od njih, njihove osobne priče, izazove sa kojima se suočavaju i njihove najveće želje za budućnost.

Sveto Đurđević prati projekat “Intergisana socio-ekonomka podrška žrtvama mina u BiH “, koji finansira Europska unija, kako bi se pružila ekonomska i socijalna podrška za više od 200 žrtava mina i njihovih porodica u u 11 opština ugroženih minama u BiH. Korisnici projekta, preživjeli i porodice stradalih od mina dobivaju posebnu podršku – materijalnu i psihosocijalnu.

Nađin pradjed Ratko je 1995. godine stradao od mine i izgubio nogu: “Bila je zima i sakupljali smo drva za ogrev u šumi. Okliznuo sam se i pao na minu”. Ratko je uvijek imao problema s protezom i smatra da podrška koju pruža država nije dovoljna. “Odjednom, život postane bezvrijedan, niko se ne brine za tebe. Nema poslova u regiji. Srećom, moj sin i ja smo nastavili graditi na onome što smo imali prije moje nesreće. Inače ne znam kako bi život tekao”, kaže Ratko. Evropska unija i World Vision BiH su podržali porodicu s dva traktorska priključka, prikolicom i frezom, koja će olakšati proizvodnju stočne hrane za tov ovaca i svinja, što je glavno zanimanje porodice.

Ratko je jako ponosan na svog unuka Radislava, veterinarskog tehničara, koji sada vodi poljoprivredno gazdinstvo i tako osigurava prihod cijeloj porodici. Oprostivši se, sedamdesetogodišnji Ratko kaže: “Hvala što ste došli da izvijestite o našoj situaciji! I šteta je što već morate otići. Sljedeći put kad dođete, ostanite na večeri. Ali prvo me nazovite da znam da ćete doći. ”

Ratkovu sudbinu dijele mnogi ljudi u Bosni i Hercegovini. U BiH je evidentirano ukupno  8.419  osoba   (7.168 muškaraca, 488 žena i 763 djece u trenutku stradanja) koje su izgubile život ili su povrijeđene u nesrećama izazvanim minama i eksplozivnim sredstvima zaostalim iz rata u  periodu  između  1992.  do  septembra 2019. godine.  Od ukupnog broja žrtava, 6.103 osobe su preživjele minski incident i potrebna im je podrška u procesu njihove rehabilitacije i integracije.

U Bosni i Hercegovini  još uvijek je minirano 2,1 % ukupne površine, a cilj je, do 2025. godine, očistiti BiH od mina. “Napredak postoji – od završetka rata otkriveno je i uništeno oko 135.000 mina i drugih eksplozivnih sredstava zaostalih iz rata. Ali proces deminiranja nije lak. Miniranim područjima je često teško pristupiti, a nesreće se događaju uvijek iznova. Do sada su 53 deminera smrtno stradala u operacijama deminiranja”, kaže Saša Obradović, direktor BHMAC-a, državne institucije koja koordinira i prati proces deminiranja u Bosni i Hercegovini.

Dvogodišnji projekat “Integrisana socio-ekonomska podrška žrtvama mina u BiH” finansira Evropska unija u iznosu od 380.000 eura, a implementira World Vision i Organizacija amputiraca UDAS.