World Vision BiH je u protekle dvije godine za 702 ranjive porodice obezbijedio alate, opremu i mehanizaciju kako bi dugoročno mogli privređivati za sebe i osigurati budžet za osnovne životne potrepštine.

Piše: Nejra Baltes

Redžo se u seocetu u središnjoj Bosni i Hercegovini bavi proizvodnjom namještaja. Maleno dvorište kraj porodične kuće u kojoj stanuje sa suprugom i troje djece ispunjeno je komadima drveta, spužve i tkanine koji se u njegovim rukama pretvaraju u komade namještaja – sofe i fotelje.

Ružičasta sofa zauzima dobar dio prostora ispred kuće. Redžo je uz pomoć sedamnaestogodišnjeg sina pripremio konstrukciju, koju su zatim prekrili tkaninom koju je skrojila i sašila Redžina supruga. Dvije djevočice, blizanke, posmatraju kako njihovi roditelji iz naoko neuglednih komada drveta i drugih sirovina proizvode elegantni namještaj dostojan izlaganja u lokalnom salonu namještaja.

„Ovaj posao sam naučio rano, radeći za dnevnicu u lokalnim firmama koje se bave proizvodnjom namještaja, ali nisam mogao priuštiti alat kako bi započeo nesšto samostalno“, kaže Redžo.

World Vision BiH je u protekle dvije godine za 702 ranjive porodice obezbijedio alate, opremu i mehanizaciju kako bi dugoročno mogli privređivati za sebe i osigurati budžet za osnovne životne potrepštine.

„Naše osoblje je stalno na terenu, te smo na osnovu naših zapažanja i u saradnji sa lokalnim partnerima, školama, općinama i centrima za socijalni rad porodicama bez primanja ili sa minimalnim primanjima obezbijedili osnovu opremu za rad“, izjavila je Anesa Muhović, voditeljica programa osnaživanja zajednica tuzlanske regije.

Na drugom kraju BiH, u selu Vojkovići nadomak Sarajeva, Miladinka se bavi šivanjem.

Ostavši bez posla u zrelim godinama, ova majka dvoje djece se posvetila porodici i radu u i oko kuće kako bi imali sve što im je potrebno za život. Uzgaja kokoške, svinje i obrađuje maleni vrt u dvorištu porodične kuće.

U maloj zajednici u kojoj živi nije pronašla novi posao i sa radošću je prihvatila mogućnost usavršavanja krojačkog zanata. Od ranije je poznavala osnove krojačkog zanata i World Vision BiH joj je obezbijedio mašinu za šivanje.

Trakice za kosu su jednostavne za izradu i neophodne djevojčicama školske dobi i Miladinka ih izrađuje po narudžbi. Povremeno komšije zatraže skraćivanje hlača i druge prepravke i Miladinka je sretna što im može pomoći, i pritom nešto i zaraditi.

„Za naše lokalne uslove, trakice za kosu su dosta skupe u radnjama, a djeca ih nose i trebaju im“, kaže Miladinka.

Proglašenjem globalne pandemije COVID-19, Miladinka počinje šivati zaštitne maske za sebe, svoju porodicu i komšije.

Gubitak posla posebno je težak ženama u srednjim godinama. Prema agenciji za statistiku od ukupnog broja radno sposobnih žena, svaka četvrta žena je nezaposlena, dok je od ukupnog broja radno sposobnih muškaraca nezaposlen svaki sedmi.

Jelena je na vlastitom zdravlju osjetila gubitak posla u srednjim godinama.

„Osim što sam ostala bez posla, 2017. godine sam izgubila oca i strica“, kaže Jelena.

Sa blizu pola miliona nezaposlenih, bh. tržište je zasićeno ljudima koji traže posao, a Jelena se našla bez prihoda. Majka troje djece školskog uzrasta, Jelena je započela potragu za novim poslom, ali na lokalnom tržištu nije uspijevala pronaći način da zaradi novac.

Jeleni počinje opadati kosa i dijagnosticira joj se alopecija.

Bez očiglednog fizičkog razloga, Jelenin doktor počinje da sumnja u stres kao mogući okidač i predlaže joj bavljenje aktivnostima koje je ispunjavaju i odvlače od svakodnevnih briga.

„Uz alopeciju izazvanu stresom, dijagnosticiran mi je i anksiozno-depresivni poremećaj“, kaže Jelena.

Pored odlaska na terapiju, na prijedlog ljekara, Jelena se vraća hobiju iz djetinjstva. Počinje da slika i polako pronalazi unutrašnji mir.

Jelenu i njenu djecu zatičemo u dobrom raspoloženju. Njena kosa je ponovo duga, a djeca nasmijana.

World Vision BiH je Jeleni obezbijedio platna i boje za slikanje za duži period.

Stan u kojem žive ispunjen je slikama, fantazijama o prirodi i ikonama pravoslavnih svetaca. Jelena svakodnevno slika, uči nove i usavrašava poznate tehnike, te je kreirala umjetnički profil na društvenim mrežama nadajući se narudžbama.

Djeca kuju planove za budućnost. Najstarije dijete, sedamnaestogodišnja kćerka mašta o upisu na fakultet, dok je najmlađe, osmogodišnji sin naslijedio majčinu ljubav prema umjestnosti. Njegov blok za crtanje ispunjen je likovima, superherojima i junacima iz dječakove mašte.

U međuvremenu je pronašla i posao – ugovor je na određeno vrijeme, ali Jelena manje brine. Prioritet porodice je sada mentalno i fizičko zdravlje svih njenih članova.